Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tužni vapaj ispušta
Onaj čije je ime zapisano na vodi...
|
Vidio sam ju sinoć u parku opčinila me izgledom i lijepotom svojom I damskim stilom pokreta svojih mislio sam u tom trenu Eto, me u raju Mahnuo sam glavom to nema smisla A ona, samo je korakom lakim došla jedan tren zastala, a onda u nepoznato o'šla.. |
|
Kap po kap, kiša tiho pada Polako u noć, tone moja nada Da će mi san konačno doći I grad, nestaje, u pustoj noći Kap po kap, i ova noć, prošla je Blijeda zora ponovo svanula je I grad je ponovo oživio, diše Čak i kiša, neželi padati više Kap po kap, sporo kao sat Spuštala se kiša na grad I ovu noć, spavao nisam Gdje sam, čiji li sam?! Lagano kroz noć, otkucava sat U ritmu hladne kiše, kap po kap.. |
|
Kroz duge, besane, zimske noći Jedna tužna sjena bešumno kroći U tišini, sa sjenama drveća stoji Otkucaje srca, nečujne, a opet, glasne, broji Svaki otkucaj, jedan dugačak stih piše Svakim otkucajem na nju misli, sve više I uporno srce kuca, jače, snažnije, neprestaje Dok hladna zimska noć, polako blijedi, nestaje Izmjenjuje sjena sa drvećem tihim, stare priče Ionako se drugoga nikog ta tuga i netiče Prolazi vrijeme, srce kuca, za stihom stih Napisalo je već i pjesmu "sjećanja dana tih" Sad stoji sjena, mirno, zamišljeno, gleda pred sebe Kako je lijepo bilo stajati kraj tebe Tebe gledati, tebe ljubiti, nježno grliti O, kako je teško samo sjena biti.. I sjeća se onoga dana, ljetne besane noći I razmišlja, zašto je taj trenutak morao proći Zašto je morala doći zima, hladna i duga Zar mu je zimski kaput morao biti tuga? Zaogrnuta tugom, sjena kroz noć odlazi A mislima posljednji trenutak prolazi Posljedni dodir usana mekih, taj zadnji put Stjerao ga je u najmračniji zemaljski kut I sada tužno, noćima, kao sjena, svijetom luta Prisjećajući se najnježnijeg posljednjeg puta Tako je lijepo bilo tebe grliti, te usne ljubiti O, kako je teško samo sjena biti.. |
|
Prolazili su dugi dani, još duže noći Ljudi su se počeli pitati dali će opet doći Tražili ga mnogi, zazivali njegovo ime Kako je dobro što se netko o tužnom pjesniku brine Mnogo je dana prošlo, još više besanih noći S vremenom, činilo se tako, da više neće doći Zar se izgubio, što se dogodilo, gdje je nestao Koji je razlog tome da pisati je prestao A on, tužni pjesnik Spazio je, tračak nade, sretne ljubavi vjesnik I prepustio se, Ljubavi i zemaljskim blagodatima, predao se Postao je pjesnik s aurom sreće Znajući da nitko tako voljeti ga neće A on, tužni pjesnik Pjesnikom je na tren prestao biti I svi dani ružni Što prolazili su, pred njim su se počeli kriti A on, pjesnik samo Na trenutke pjesnik bio nije Nije više pisao, pjesme, kao prije A on, prolaznik samo Kročio je hrabro svojim životom Okružen svom tom zemaljskom ljepotom Svatio je da je ona tu bila i prije Samo on primjećivao nije Hodao je svijetom korakom sretnim I sve se činilo tako trajnim, vječnim Zar je moguće da je sanjao najljepšim snom I da sve to nije vidio u životu svom A on, onda, taj pjesnik tužni Shvatio je, da su i dalje svi dani jednako ružni A on, shvatio je Sve to sanjao je Sve što je imao, imao nije Zar se čovjek može tako u snove zadubiti Može li zaista u snovima glavu izgubiti A on, na kraju, priznao je Da bitku sa životom izgubio je U predivnim snovima se izgubio Možda je samo previše volio!!! |
|
Koliko je vremena prošlo od moje zadnje pjesme.. koliko je vremena prošlo otkad sam pogledao blog svoj uopće.. koliko je vremena prošlo otkad je netko drugi pogledao moj blog.. neznam dali će ovo itko pročitat jer je prošlo stvarno puno vremena.. a vjerovali ili ne meni je proletilo... jedan kratki pregled.. bilo je pitanje dali sam pisem, odgovor je da, sam ih pisem... bilo je pitaje dali me netko povrijedio, da opet potvrdan odgovor... nisam nigdje nestao, dragi čitatelji, jednostavno sam se počeo bojat pisat pjesme, jer sam pored njih još svašta napisao, i događale su se čudne stvari.. i da nedužim više za one koji očekuju pjesme.. STRAH ME PISAT!!!! Predugo je prošlo, valjda nitko neće doći da vidi imali šta novog nakon punih 6 mjeseci, ali možda me netko ipak želi pročitati.. |
|
Prošle su monoge teške noći Dok sam se pitao dali će doći Hoće li doći s vjetrom u kosi Vjetrom nošena, da mi mir nosi Duge i hladne noći su prošle Sve koje nisam poželio su došle Dolazile, prolazile sve su mi nudile Od mene sa suzom u oku odlazile Tako su puste i strašne bez nje noći Možda bih trebao u zagrljaj drugoj poći Kako poslije nje da ljubim drugu Samo da ubijem svoju tugu Da i sebe i drugu patim i nanosim bol Bilo bi glupo samom sebi na ranu stavljat sol Moda sam zaslužio da ostanem sam Da u tuzi i boli ljepotu njenu opjevam Svakom prema zasluzi u životu Nemogu prebolit njenu ljepotu Sjedim tužan u još jednoj pustoj noći Zar ona stvarno nikada neće doći Moj strah dalje stihove piše Nje nema vjerojatno nikada više! |
|
Ne mislim na tebe Iako zbog tebe pišem tužne stihove Ne želim te kraj sebe A zbog tebe svaka noć čuje moje krikove Ne mislim na tebe Svakog trena želim čuti tvoj glas I samo za tebe Moje srce kuca i vjeruje u nas Zar je moguće Da ipak na tebe mislim cijelo vrijeme Zar su sve moje misli zbog tebe postale dileme Nije moguće Da je svaka moja misao i svaki pogled moj Usmjeren samo tebi, tebi jedinoj Ma ne mislim na tebe Niti u jednom trenutku svog života Mrzim samog sebe Jer opsjela me tvoja životna snaga i ljepota Tako mi nedostaje tvoj pogled i dodir Samo su oni u meni stvarali mir Kako sam samo sretan, a kako tužan bez tebe Poslije svega želim da znaš da ne mislim na tebe! |
|
Samo jedno takvo mjesto postoji U njemu žive najdraži tvoji I teško je vjerovat da netko od tamo Ima srca srušit sve k'o da gradilo se samo K'o da puno truda i ljubavi uložio nije Nego da je to stvoreno slučajno, puno prije I da su se slučajno tu našli Da su tu svoju ljbav pronašli Al' on zna, to istina nije Takve stvari nepostoje od prije To se sve zajedničkom snagom gradi, mukom Nije tu dovoljan samo jedan pokret rukom Dom i sreća grade se zajednički, dugo A sad samo izjava dobar dan tugo Taj dom neće postojati još dugo Ona je počela misliti na nešto drugo Spremna je srušit taj mukom izgrađeni dom Samo da se bar jednom nađe u zagrljaju drugom Zar je moguće da to djevojka želi A on ima osjećaj k'o da su se jučer sreli Dok djevojka tvrdi godina je prošlo puno Mislim da bih mogla probat nešto drugo Ako ikad pokušam ti to nećeš znati I nezna koliko sad mladić zbog toga pati Kol'ko razmišlja koliko mu se život mjenja cijeli Zar je to ono što su oduvijek htjeli Da žive skupa i tješe se u svemu Pa da ona odluči leđa okrenuti njemu Odlučila je njegovo mladenačko srce slomiti Bez obzira što će u zamjenu dobiti Ona je spremna baš na rizike sve Nemisli na godine njihove Sve što su proživjeli skupa Pa kako može bit tako glupa Samo jedno mjesto na svijetu se zove dom A mladić ga je imo u zagrljaju njenom Dobro, još uvijek tu dom svoj ima Ali nestala je toplina, nastala je sibirska zima Taj dom je postao tako hladan A mladić je postao ljubavi gladan Taj mladić se osjeća tako usamljeno i jadno Dok drugima priča kako mu je stvarno dosadno Istina prava jest da mu se život ruši Da ga prošlost pritišće i guši Stvarno tužnih ljubavi ima U njegovoj je prošla i zadnja plima I sad je tužno u životu njegovom A samo jedno mjesto na svijetu je mogao nazvat domom! |
|
Svaki put kad ruka olovku primi Razmišljanje zašto to opet čini I uvijek potpuno isto shvati Još jedan stih onoj zbog koje pati Tako je teško pri srcu, u glavi Nema ničega da se zabavi Da ne razmišlja o djevojci toj O ljubavi jedinoj, najdražoj svojoj Zar je moguće toliko za nekim patit Živjet u išćekivanju da će se sve vratit Ne vratit na staro, kako je dosad bilo Samo da se vrati ljubav kako bi sve oživilo Da mu život udahne poljupcem svojim Da prestanu izjave ničeg se nebojim Jer teško je i tužno, srce pati jako Tako kao on nju, nemože voljeti sva'ko Možda ga je voljela ili ga još uvijek voli Teško je razaznati u svoj ovoj tuzi i boli Možda je ovo samo san, možda on to i ne živi Moguće je da su samo olovka i papir za sve krivi Krivi za agoniju kroz koju prolazi Samo se on u tome jednostavno ne snalazi Nemože se izvuć iz kolotečine boli, očima stvarnost vidjeti Možda nemože?! Možda jednostavno ne želi to doživjeti Pustite ga neka spava i neka sanja tužnim snom Jednog dana se možda i probudi s ljubavnom krunom Noseći na srcu krunu ljubavi i sreće Pa će ju voljeti ko što nijedan drugi neće Neka sanja da će jednog dana sretan biti Da će s njenih usana svoju sreću piti Neka snuje al' nek' olovku ne drži u ruci Samo su mu misli i srce na muci Maštajte s njim skupa o toj djevojci Strahujte s njim da olovka neizgubi mjesto u ruci Mislite na njega i u one teške dane Kad olovka ostane u srcu i nova zora mu nesvane! |
|
Želio je mladić jednog dana okovan biti Mislio je da će onda sretno živjeti Žudilo je srce za okovima tim Volio je djevojku mladić srcem svim Sanjao je okove sanjao je sreću sanjao I niti najmanje se nije nadao Da će mu se snovi srušit svi Iako i danas postoje okovi Al nisu to okovi za kojima on žudi To su okovi što ga tjeraju da poludi Sve želje sva maštanja svi snovi Srušeni su u jednoj noći k'o da nisu bili njegovi Rasla je želja danima mjesecima godinama Počela je teći umjesto krvi njegovim žilama A onda u trenu njegova najveća želja Postala je njegova noćna mora, prava nevolja I sad ga muči i ne da mu niti da diše I krv se vratila u žile govoreći nevoli te više Strah je njega obuzeo, obgrlio, stisnuo Toliko snažno da ovaj nije ni pisnuo Samo je razmišljao i tiho patio Da ga barem voli u život bi se vratio Naviru osjećaji on još voli i želi voljen biti Pa život si bez nje nemože ni zamisliti I sanja mladić okove, samo jedan mali Onaj koji životnu vatru prigušenu naglo pali Onaj okov što spaja srca niti Samo je volio i voljen želio biti Taj mali slatki najdraži okov, mali okov sreće Nebi bilo nikad' za njega radosti veće Želio je samo taj mali znak ljubavi Okovi na prstu, bili su željeni okovi Okovan je postao, al' tugom i boli Okovano mu je srce koje nju vječno voli |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv